Šta uraditi u prva 24 sata kada neko premine u inostranstvu

Kada osoba premine u inostranstvu, prvo se obaveštavaju lokalna hitna služba ili lekar, a policija kada okolnosti to zahtevaju. Zatim treba sačuvati pasoš, dobiti podatke ustanove, prijaviti slučaj osiguranju i kontaktirati predstavništvo Srbije. Telo se ne preuzima niti transportuje pre službene predaje i potrebnih dokumenata.

Ažurirano

Redosled koji važi u većini država

Lokalno pravo države u kojoj je smrt nastupila ima prvenstvo. Ustanova i policija određuju kada je telo slobodno za predaju, a matični organ upisuje smrt. Konzulat pomaže u vezi sa srpskim dokumentima, ali ne zamenjuje lokalni lekarski, policijski ili sudski postupak.

  1. Pozovite hitnu službu ili lekara. Ako je smrt nastupila van bolnice, smrt mora da utvrdi osoba koju lokalni propis za to određuje. Ne pomerajte telo osim radi neposredne bezbednosti.
  2. Pozovite policiju kada je smrt iznenadna, nasilna ili nejasna. Policija ili tužilaštvo mogu naložiti uviđaj i obdukciju. Tada se čeka službeno odobrenje za predaju.
  3. Zapišite gde je telo preneto. Tražite naziv bolnice, mrtvačnice ili instituta, broj predmeta i kontakt službe koja vodi slučaj.
  4. Pronađite pasoš pokojnika. Sačuvajte original i napravite čitljivu kopiju. Ne šaljite fotografiju dokumenta neproverenim primaocima.
  5. Prijavite događaj osiguravaču. MSP Srbije preporučuje obaveštavanje pozivnog centra osiguranja u roku od 24 sata. Ne ugovarajte skupe usluge pre nego što proverite da li osiguravač traži prethodnu saglasnost.
  6. Obavestite najbliže predstavništvo Srbije. Predstavništvo daje konzularne informacije i, za unos u Srbiju, odlučuje o sprovodnici na osnovu potpunog zahteva.
  7. Izaberite način sahrane i državu odredišta. Odluka između prenosa tela, kremacije u inostranstvu i prenosa urne menja dokumentaciju i transportne uslove.
  8. Zatražite pisanu specifikaciju troškova. Posebno proverite čuvanje tela, lokalni prevoz, administrativne takse, pripremu i uslove predaje.

Koga kontaktirati

RedosledSlužbaKada se kontaktiraPodatak koji treba zapisati
1Hitna pomoć ili lekarOdmah, naročito van bolniceVreme dolaska i potvrđena ustanova
2PolicijaIznenadna, nasilna ili nejasna smrt; prema uputstvu lekaraBroj policijskog ili tužilačkog predmeta
3Bolnica ili mrtvačnicaČim se zna gde je telo smeštenoBroj prijema, tarifa čuvanja, uslovi predaje
4OsiguravačŠto pre; MSP preporučuje u roku od 24 sataBroj štete, obim pokrića, potrebna prethodna saglasnost
5Konzulat ili ambasada SrbijeNakon osnovnih podataka o smrti i mestuMesna nadležnost i spisak za sprovodnicu
6Pogrebna službaKada su poznati polazište i odredištePisani obim usluge, ruta i troškovi

Brojevi hitnih službi zavise od države. U Evropskoj uniji broj 112 povezuje hitne službe, ali lokalne procedure posle smrti nisu jedinstvene. Za predstavništva koristite zvanični registar MSP Srbije, a ne stare imenike i sačuvane brojeve.

Dokumenti i podaci koje treba odmah obezbediti

PotrebnoZašto je važnoNapomena
Pasoša pokojnikaIdentitet i konzularni postupakSačuvati original; kopiju slati samo poznatom primaocu
Identitet kontakt osobeKomunikacija sa ustanovama i osiguranjemIme, telefon, srodstvo ili drugi osnov
Podaci ustanovePronalaženje predmeta i telaTačan naziv, adresa, odeljenje, broj predmeta
Podaci osiguranjaProvera pokrića repatrijacijeBroj polise, kartice, poslodavca ili banke
Lekarska dokumentacijaPotvrđuje smrt i uzrok smrtiKonačan dokument izdaje nadležni lokalni organ
Podatak o odredištuOdređuje konzulat, rutu i dokumentaGrad i država sahrane ili polaganja urne

Strani izvod iz matične knjige umrlih često nije dostupan istog trenutka. Važno je pokrenuti lokalnu prijavu smrti i saznati ko izdaje izvod. Ako je dokument na međunarodnom obrascu, prevod ili legalizacija mogu biti jednostavniji; konačan zahtev određuje organ pred kojim se koristi.

Šta ne treba raditi

  • Ne pomerati telo niti organizovati privatni prevoz pre lekarske i, kada je potrebna, policijske odluke.
  • Ne predavati original pasoša osobi čiji identitet i ulogu niste proverili.
  • Ne potpisivati nejasan nalog bez cenovnika za čuvanje, prevoz i pripremu.
  • Ne pretpostavljati da Evropska kartica zdravstvenog osiguranja pokriva repatrijaciju. Portal EU Your Europe navodi da EHIC ne pokriva repatrijaciju.
  • Ne kupovati avionsku kartu za telo kao putnički prtljag. Nekremirani posmrtni ostaci podležu pravilima tereta, aerodroma i država.
  • Ne zakazivati konačan termin sahrane dok nadležni organ ne potvrdi predaju tela i dok transport nije realno planiran.
  • Ne objavljivati pasoš, umrlicu ili lekarski nalaz na društvenim mrežama i u otvorenim grupama.

Ako je smrt nastupila u bolnici

Bolnica potvrđuje koja služba vodi telo, kada može biti izdata medicinska dokumentacija i da li postoji dnevna tarifa mrtvačnice. Ako je uzrok smrti jasan i nema sudskog postupka, predmet može brže preći u matičnu i transportnu fazu. Ipak, rok zavisi od lokalnog radnog vremena i kompletnosti podataka.

Tražite razdvojene stavke računa. „Bolnički trošak“ može obuhvatiti čuvanje, oblačenje, lokalni prevoz do mrtvačnice ili druge radnje, ali nazivi i iznosi nisu isti u svim ustanovama.

Ako je smrt nastupila kod kuće ili na javnom mestu

Prva odluka pripada lokalnoj hitnoj službi, lekaru i policiji. Porodica ne treba sama da bira mesto odvoženja pre nego što dobije uputstvo. Kod iznenadne smrti često se uključuje sudska medicina, pa se izdavanje tela odlaže dok se ne završe potrebne radnje.

Ako postoji putno osiguranje

Osiguravaču treba saopštiti ime pokojnika, broj polise, državu i mesto smrti, naziv ustanove i kontakt člana porodice. Tražite pisanu potvrdu:

  • da li polisa pokriva repatrijaciju tela ili urne;
  • maksimalni iznos i isključenja;
  • da li je potrebna prethodna saglasnost;
  • koje račune i originale treba sačuvati;
  • da li osiguravač bira pružaoca usluge ili refundira porodici.

Pokriće se ne pretpostavlja samo zato što je putovanje plaćeno karticom. Potrebno je proveriti uslove kartice i da li je polisa aktivirana načinom plaćanja.

Izvori i pravni osnov